Osnovna škola "Srdoči" Rijeka

  Mnogi ne znaju da su polaznici Poludnevnog boravka OŠ "Srdoči" dugogodišnji volonteri. Naši učenici posebno su osjetljivi na socijalnu problematiku u okuženju u kojem žive. U njihovim nogama su sati i sati stajanja na raznim štandovima u raznim prilikama u kojima su prodavali svoje proizvode kako bi dobiveni novac donirali u humanitarne svrhe. Novac je išao od potrebe pojedinaca, za osnovne stvari kao što je hrana, preko donacije novaca za potrebe liječenja djece i odraslih, do doniranja novaca u daleke nerazvijene zemlje poput Afrike, Bolivije za obroke djeci i izgradnju bunara.

Posebno mjesto u našem srcu imaju socijalno ugroženi ljudi našeg grada Rijeke te se nekoliko puta godišnje odazovemo akciji promotivne prodaje časopisa „Ulične svjetiljke“. 

Već godinama prodaja časopisa pomaže ljudima u potrebi da se osnaže financijski. Za one koji ne znaju, u stvaranju časopisa sudjeluju beskućnici i ostali socijalno ugroženi ljudi koji u njemu pišu o svojim životima, o doživljavanju svijeta oko sebe i o drugim temama. Cijena časopisa je 8 kuna: 4 kune idu prodavaču, a preostali novac za potrebe tiskanja slijedećeg broja. Na dan kad novi broj časopisa ide u prodaju, već tradicionalno se okupljamo ispred Radija Rijeke u 10:00 sati, svi prodavači i volonteri. Ideja je da sat vremena volonteri stoje s prodavačima na ulici te budu podrška prodavaču šaljući im poruku da nisu sami, da ih primjećujemo, da nam znače pun, te da ljude ne procjenjujemo prema novcima u džepu. Tako smo početkom ove školske godine odmah krenuli u akciju i u ponedjeljak, 30. rujna u 10:00 sati bili na već poznatom mjestu. Bilo nas je petoro iz naše škole, a pridružili su nam se i djeca škola Zamet, Podmurvice i Omišalj.

Prodavači časopisa se prepoznaju po plavim jaknama s natpisom "Ulične svjetiljke" i pričvršćenim imenom prodavača. Naučili smo da je važno kupovati časopis upravo od tako uniformiranih prodavača s imenom, jer postoje ljudi koji su lažni prodavači i ne poštuju pravila prodaje. Mi smo dobili akreditacije s naznakom da smo volonteri. Svakom volonteru se dodjeli po jedan prodavač koji mu je partner u tih sat vremena prodaje. Krećemo na unaprijed dogovorene punktove za prodaju pa cijelom Korzu. U tih sat vremena svašta se doživi. Postoje negativne stvari kad nas ljudi ignoriraju, prave se da nas ne vide, da ih nije briga, a postoje i one lijepe zbog kojih se stalno vraćamo volontirati. Lijepe stvari su kad vidiš da ljudi prilaze sa smiješkom da bi kupili časopis, kad imaju vremena porazgovarati i s volonterima i prodavačima, kad nas pohvale. Ipak, najdirljivije je kada nam sam prodavač da nešto novaca za sladoled da nas nagradi za pomoć. To saznanje da ti daje netko tko ni sam nema novaca, uvijek je nešto posebno i dodatni podstrek za vraćanje i ponovni odaziv ovoj i sličnim akcijama. 

Dunja Osojnak Marinović