Međunarodni dan dječje knjige u našoj se školi već godinama obilježava organizacijom književnog susreta s nekim od renomiranih hrvatskih autora ili prikladnim radionicama, uglavnom u prostoru školske knjižnice.
Ove smo godine zbog izvanrednih aktivnosti morali pribjeći nekom drugom modelu te je školska knjižničarka u tu svrhu izradila digitalnu prezentaciju u programu Adobe Spark i poveznicu na istu podijelila u virtualnoj zbornici i „Knjižnici“ škole na platformi Edmodo, odakle su ju svi zainteresirani kolege učitelji mogli preuzeti i upotrijebiti za svoj nastavni sat 2. travnja kada se ovaj dan obilježava.
Osim nekoliko važnih činjenica o samome Danu koje su mogli saznati iz prezentacije, učenici su na kraju također dobili i simboličan zadatak da odaberu i preporuče svoju omiljenu knjigu drugima; bilo kratkom porukom i/ili objašnjenjem zašto im se ta knjiga baš najviše sviđa; bilo crtežom.
Ovo su neki od najuspjelijih pristiglih dječjih radova učenika 1.-3. razreda:
Zanimljivost je da su ove godine svoj aktivan doprinos „projektiću“ dobili priliku dati i kolege učitelji kojima je u virtualnoj zbornici također postavljeno isto pitanje, kao i zbog čega im je odabrani naslov toliko važan do današnjeg dana. Evo što su rekli neki od njih:
- Marija Jurin, učiteljica RN: U djetinjstvu mi je najdraža slikovnica bila Koza Roza. Znala sam napamet od riječi do riječi koliko sam ju puta pročitala i uz nju se igrala „učiteljice“. ...
- Margareta Jagatić Gavran, vjeroučiteljica: Pa meni su sve knjige mog djetinjstva najdraže... Ali ona koju sam pročitala toliko puta da sam je znala napamet je „Heidi“.
- Tanja Barić, učiteljica RN: I meni su sve knjige mog djetinjstva najdraže. A one koje čitala iznova i iznova su Iskrica, Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice i Neprijatelj br.1
- Vedrana Stanić, učiteljica RN: Kao dijete sam puno čitala. „Zagonetnog dječaka“ Ivana Kušana sam pročitala sedam puta. Sada najviše volim s djecom obrađivati Hlapića.
- Aleksandra Smolić, školska pedagoginja: Au... Meni su nekako ostale najviše one iz djetinjstva: „Orlovi rano lete“, „Ljubičasti planet“ i Pipi - jedno sedam puta. A onda PN: cijela A. Christie i Zagorka...
- Ana Babić, uč. HJ i TAL: Kao jako mala čitala sam Blytoninih „Pet prijatelja“. Sve i više puta i to na način da sam si sama postavljala ograničenja „samo jedna dnevno.“ Drag mi je bio i „Plavi kaputić“ Mladena Kušeca jer sam ga dobila kao poklon svojih prijatelja iz razreda sa svim njihovim potpisima (čuvam i danas.) A kasnije kao djevojci „Vrli novi svijet“ Huxley.
- Danica Kovačić, uč. MAT: "Mali princ", uvijek aktualne poruke i mudrosti...
- Ivana Erak, uč. NJEM: Meni je Družba Pere Kvržice posebna jer smo ju imali doma i mama mi ju je čitala prije polaska u školu, svaki dan nekoliko stranica. S nestrpljenjem sam čekala idući dan.
- Nensi Čargonja Košuta, knjižničarka: Iz svog predškolskog perioda najviše pamtim slikovnice "Koliko je sati" (koju i danas znam napamet), "Novogodišnji vlak" i ciklus Maja. Knjiga koja je bez premca obilježila moje osnovno školovanje je "Vlak u snijegu". Pročitala sam je nebrojeno puta, natječući se sama sa sobom u koliko ću je vremena pročitati u jednom danu. Dobila sam je u prvom razredu od Djeda Mraza i dan danas ju gledam na polici s nostalgijom.
Nadamo se da će naši odgovori i učenički radovi inspirirati i ostale škole za provođenje nekih sličnih aktivnosti, makar i virtualnim putem.
Nensi Čargonja Košuta, knjižničarka