« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Povodom obilježavanja nedavnog Dana sjećanja na holokaust, u utorak 6. veljače 2018. našu školu posjetio je Oleg Mandić, posljednji logoraš iz Auschwitza.
Predavanje je bilo namijenjeno prvenstveno učenicima 8. razreda, ali nazočili su i neki učenici iz 7. razreda, više zainteresiranih školskih djelatnika na čelu s ravnateljem škole, a svojim nas je dolaskom počastio i g. Dinko Tamarut, potpredsjednik SAB-a i antifašista RH.
Ideja za poziv gospodina Mandića pojavila se još prošle godine kada je u našu školsku knjižnicu pristiglo nekoliko primjeraka knjige „Posljednji dječak iz Auschwitza“, talijanskog autora Roberta Covaza.
Zahvaljujući ovome inspirativnom naslovu, školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta stupila je u kontakt s g. Mandićem te prilikom njegovog gostovanja u školi bila moderatoricom razgovora s njim.
Na zahtjev samoga gosta, većinu predavanja održanog u školskome atriju činila je projekcija dokumentarnog filma „Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom“; uratku koji manjim dijelom govori o životu obitelji Mandić prije i poslije II. svjetskog rata, a fokusira se na šestomjesečni boravak (tada dječaka) Olega, njegove majke Nevenke i bake – „babuške“ Olge u koncentracijskom logoru Auschwitz - Birkenau.
Po završetku projekcije filma vidno dirnuti učenici gospodinu Mandiću postavili su i nekoliko pitanja, na koja im je on odgovorio maksimalno iskreno, ne propuštajući nijednu priliku da usput istakne kako je u životu izričito važan pozitivan stav i percepcija same osobe koja se nalazi u određenoj situaciji; referirajući se time i na svoju životnu situaciju. Također je više puta istaknuo i činjenicu kako proživljeno logoraško iskustvo zapravo smatra osnovnim „krivcem“ za svoj kasniji predivan život jer da je, zahvaljujući upravo boravku u Auschwitzu, već u svojoj 13. godini bio svjestan da mu se više nikada ne može dogoditi ništa gore; pri čemu ostaje do današnjeg dana.
Važno je istaknuti da je ovaj vitalan 85-godišnjak svoj umirovljenički život u potpunosti posvetio – kako sam kaže - „svojoj misiji“ pa stoga na poziv redovito posjećuje razne hrvatske, ali još više inozemne škole i druge ustanove gdje svjedoči o svom iskustvu te na taj način prenosi istinu o povijesnim zbivanjima. Naši su učenici prigodom njegova dolaska izradili i dva prigodna plakata: jedan o holokaustu općenito, a drugi o njemu osobno; kao živome svjedoku svega onoga što prethodni pojam obuhvaća.
G. Oleg bio je vidno dirnut te je učenicima srdačno zahvalio, a svoje gostovanje na Srdočima završio je kratkim druženjem s ravnateljem, knjižničarkama, učiteljem Povijesti i g. Tamarutom u školskoj knjižnici gdje mu je uručen i simboličan dar u sjećanje na posjet našoj školi.
Nensi Čargonja Košuta, šk. knjižničarka