« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige te ovogodišnje aktualne teme „Ajmo HRVATI se s knjigom“ u našoj je školi u ponedjeljak, 25. listopada, gostovala renomirana mlada hrvatska književnica Bojana Meandžija.
Iako je ovaj književni susret samo jedan u nizu dosad odrađenih (uključujući i onaj s njom 2016. g. kada nam je gostovala u školi osobno), ipak ima posebnu vrijednost jer je prvi nakon dvogodišnje stanke uzrokovane pandemijom, a ujedno je i prvi uspješno realizirani virtualni književni susret, preko zooma.
Zahvaljujući toj modernoj tehnologiji susretu su istovremeno nazočili učenici 6.b i 7. d razreda sa svojim predmetnim učiteljicama Deom Bukvić Bolanča i Leonom Lemp (iz svojih učionica) te učenici 6.d koji su bili u knjižnici, a naša gošća javila im se iz svog stana u Karlovcu.
Tema susreta bio je njezin roman prvijenac „Trči, ne čekaj me!“, autobiografska proza nastala na temelju Bojaninih dnevničkih zapisa iz vremena Domovinskog rata, koje je počela zapisivati kao 13-godišnja djevojčica u podrumu svoje zgrade gdje se s obitelji i susjedima krila od zračnih napada.
U ovo vrijeme kada se redovito više prisjećamo ratnih stradanja naše domovine te našega Grada Heroja – Vukovara, Bojanin roman je itekako prikladno štivo te je u posljednjih nekoliko godina uvršten na popis obveznih naslova djela za cjelovito čitanje u našoj školi, za šestaše i/ili osmaše.
Autorica je nazočnim učenicima pristupila iskreno i prirodno, čitajući im dijelove romana ili jednostavno komunicirajući s njima blisko poput prijatelja; govoreći im o svojim ratnim danima koji su joj zauvijek naprasno prekinuli bezbrižno djetinjstvo te ostavili neizbrisiv trag u njoj samoj kao i svakome drugome tko je rat proživio. Do konca susreta gotovo da i nije bilo nazočnog učenika ili učitelja koji je pritom ostao ravnodušan ili, barem kriomice, pustio suzu. Unatoč silnim emocijama, reakcija učenika bila je i više nego pozitivna, tako da su već na kraju ovoga susreta izrazili želju za ponovnim Bojaninim posjetom – po mogućnosti uživo!
Važno je napomenuti i da će učenicima koji su iskazali zanimanje uskoro na adresu škole stići i njihov primjerak knjige, s autoričinim autogramom.
Još jednom od srca zahvaljujemo Bojani Meandžiji što je doprinijela obilježavanju ove važne hrvatske obljetnice, a svojim nas romanom još jednom podsjetila da život, unatoč svemu, ide dalje…
P.S. U tjednu obilježavanja Dana školskih knjižnica napokon su na adresu škole stigle i dugo očekivane knjige! Izrazi lica učenika (čak i ispod maske) govore sami za sebe.
Nensi Čargonja Košuta, šk. knjižničarka