Duboko potreseni tragedijom koja je danas pogodila roditelje i naše kolege u Beogradu želimo se obratiti našim učenicima, roditeljima i djelatnicima s riječima podrške u osjećajima koji će posredstvom sveprisutnosti teme u medijima i društvenim mrežama sigurno sustići sve nas. Bit će to osjećaji tuge, bijesa, nemoći i ljutnje na svijet u kojem učenik sedmog razreda ne vidi drugog izlaza do krajnjeg nasilja nad svojim kolegama i učiteljima. Tragedija je ovo koja je snažno odjeknula u medijskom prostoru, a svojim akterima vrlo je bliska našim učenicima, stoga vas (prvenstveno učenike) želimo poduprijeti u potrebi da s nekim razgovarate o osjećajima koji se javljaju.
Kroz dane ispred nas s vama će razgovarati razrednici, učitelji i stručni suradnici. Razgovarat ćete i međusobno i naići na razna mišljenja s čitavim spektrom pripadajućih osjećaja. Pokušajmo pritom imati na umu da nasilje (pogotovo ovako radikalno) nikad nije odgovor na potrebe i pitanja koja se javljaju u nama.
Nadalje, pitanja sigurnosti svih nas tijekom boravka u školi od najvišeg su prioriteta i pristupa im se planski i razborito u interesu svih nas. Nažalost, u ovom se slučaju ne radi o sigurnosnom propustu koji se mogao spriječiti službenom osobom ili zaključanim vratima jer je ugroza došla iznutra, nešto o čemu će se u vremenima pred nama dosta raspravljati i tražiti rješenja.
U mislima s onima koji su najizravnije pogođeni ovom tragedijom, brinimo jedni o drugima.
