Umjetna inteligencija sve je prisutnija u svakodnevici djece, a alat poput ChatGPT-a postaje i digitalni sugovornik. U dobi između 11 i 14 godina djeca prolaze osjetljivo razdoblje emocionalnog sazrijevanja, u kojemu važnu ulogu imaju međuljudski odnosi, razvoj empatije, samopouzdanja i identiteta. Korištenje UI alata može pridonijeti osjećaju izolacije, iskrivljenom shvaćanju stvarnih odnosa te umanjiti sposobnost emocionalnog izražavanja i razumijevanja drugih. U članku se iznose ključne opasnosti, primjeri iz prakse i preporuke za podršku pravilnom emocionalnom razvoju djece u digitalnom dobu.
Emocionalni razvoj djece između 11 i 14 godina ključan je za formiranje njihove osobnosti, socijalnih vještina i samopouzdanja. U toj fazi djeca sve više traže potvrdu izvan obitelji, grade odnose s vršnjacima i traže svoje mjesto u svijetu. Uvođenje umjetne inteligencije u njihove živote, posebice kroz alate kao što je ChatGPT, donosi nove izazove. Postavlja se pitanje: može li umjetna inteligencija oblikovati dječje emocije, i ako da – kako?
Djeca i adolescenti ponekad koriste ChatGPT kao zamjenu za razgovor s ljudima. Alat odgovara strpljivo, ne osuđuje i dostupan je 24 sata dnevno. No, takva ‘komunikacija’ nije dvosmjerna – UI ne osjeća, ne razumije kontekst djetetove boli, nesigurnosti ili straha. Djeca se mogu naučiti izražavati emocije pred ekranom, ali ne i pred stvarnim osobama. To može potaknuti osjećaj izolacije i manjak vještina za stvarno suočavanje s problemima.
Za razliku od roditelja, prijatelja ili učitelja, UI ne reagira na emocionalni ton poruke. Dijete koje izrazi tugu ili sram dobit će racionalan odgovor, ali ne i toplinu ili podršku. To može dovesti do iskrivljenog osjećaja odnosa: da su svi razgovori neutralni, bez potrebe za emocijama.
Empatija nije urođena – ona se uči kroz promatranje izraza lica, tona glasa, reakcija okoline. UI alate takve nijanse ne prenose. Dijete koje previše vremena provodi u ‘razgovoru’ s UI-em riskira smanjenje osjetljivosti na tuđe emocije.
Dugotrajna i nekontrolirana uporaba UI-a može utjecati na mentalno zdravlje djece. Primijećen je porast anksioznosti, povlačenja i osjećaja usamljenosti kod djece koja provode previše vremena online. ChatGPT ne može prepoznati znakove psihološkog pada, niti može uputiti dijete na stručnu pomoć. U najtežim slučajevima, dijete može povjeriti osjetljive informacije UI alatu, umjesto roditelju ili psihologu, što može rezultirati zakašnjelom intervencijom.
Preporuke za zaštitu i ravnotežu. Redoviti razgovori između djece i odraslih o osjećajima, tehnologiji i životnim izazovima najbolja su zaštita. Umjesto zabrana, važno je razvijati povjerenje i sigurnost u izražavanju emocija. UI alati mogu biti korisni ako se koriste u edukativne svrhe i pod vodstvom odraslih. Potrebno je objasniti djeci što UI jest, a što nije – i da ne može zamijeniti stvarne ljude u emocionalnim odnosima. Školski programi trebaju uključiti razvoj emocionalne pismenosti – kroz radionice, dramske igre, razgovore i situacijsko učenje. To će pomoći djeci da razviju emocionalnu otpornost, empatiju i zdrav odnos prema tehnologiji.
Umjetna inteligencija ne bi smjela biti zamjena za ljudski odnos, osobito ne u razdoblju kada djeca tek uče kako osjećati, izražavati i razumjeti druge. ChatGPT može biti pomoćnik, ali ne i prijatelj. Odrasli imaju ključnu ulogu u zaštiti emocionalnog razvoja djece – kroz prisutnost, razgovor i osvještavanje stvarnih potreba mladih u digitalnom svijetu.
Literatura
– Goleman, D. (1995). Emotional Intelligence. Bantam Books.
– Livingstone, S., & Blum-Ross, A. (2020). Parenting for a Digital Future. Oxford University Press.
– UNESCO. (2021). Guidance for AI and children. https://www.unesco.org/en/artificial-intelligence/children
– UNICEF. (2022). Children and Digital Technology: Risks and Opportunities. https://www.unicef.org
Autorice: Violeta Odorčić i Nensi Lučić Kinkela, učiteljice
