Ljungarumskolan u Jönköpingu u Švedskoj bila je odredište job shadowing posjeta za tri učiteljice OŠ Srdoči: Irenu Ritterman (Hrvatski jezik), Barbaru Ban (Matematika) i Paulu Trinajstić Ivančić (Engleski jezik). Svoje smo petodnevno iskustvo suradnje s kolegama u partnerskoj školi iz švedskog gradića ostvarile u sklopu Erasmus programa, točnije akreditacije čiji je ponosni nositelj upravo naša škola i zahvaljujući kojoj su dosad već ostvarene brojne studijske posjete s učenicima, ali i samostalne posjete učitelja radi upoznavanja inozemnih obrazovnih sustava i proširivanja suradnje s kolegama iz europskih zemalja.
Da se švedski obrazovni sustav uvelike razlikuje od hrvatskoga, bilo nam je jasno već pri samom ulasku u školu čiji smo naziv u početku teško izgovarale. Izvana poprilično uobičajena školska zgrada, okružena zelenilom, u ulaznom holu ima pano s fotografijama svih učitelja i stručnih suradnika škole, kojih ima popriličan broj. Učenici već na ulazu ostavljaju svoje mobilne uređaje u torbe s oznakama razreda koje potom razrednici pohranjuju u posebnu prostoriju u koju se ulazi pomoću šifre.
Budući da je riječ o „junior high” školi, odnosno nižoj srednjoj školi, pohađaju je učenici 7., 8. i 9. razreda, dok mlađi učenici, od 1. do 6. razreda, nastavu pohađaju u obližnjoj osnovnoj školi. Ovi nešto stariji učenici imaju na raspolaganju bilijarski stol, stolove za stolni tenis i mali kiosk s toplim sendvičima i sladoledom tijekom pauza između nastave. Nastava počinje u 8:25, a svaki razred ima svoj raspored pa kratke pauze, koje prolaze bez zvona, znače da učenici nemaju odmore u isto vrijeme. Atmosfera je zbog toga dosta mirnija, tiša i nekako opuštenija — ili se to barem nama činilo jer smo ipak bile u novoj sredini. Također, u hodnicima se nalaze školski ormarići u kojima ostavljaju svoje knjige.
Učenici na nastavi rabe mala prijenosna računala. Pratile smo nastavu, među ostalim, švedskoga jezika, engleskoga jezika, matematike, švedskoga jezika za inojezičare, radu s učenicima s poteškoćama u učenju i dr. Osobito nas se dojmio predmet „home economics” ili domaćinstvo, na kojem učenici pripremaju najrazličitije recepte i imaju zadani vremenski rok od pola sata u kojem hrana mora biti poslužena. U nižim razredima učenici se podučavaju drvodjelstvu, obradi metala te šivanju na šivaćim strojevima koje je zastupljeno do zadnjega razreda.
Veliki odmor, koji počinje u 11 sati, zajedničko je vrijeme za ručak i svi ga provode u školskom restoranu pokraj glavne zgrade, gdje se poslužuju raznovrsni kuhani obroci po principu švedskog stola. Učitelji također imaju priliku jesti s učenicima, no to im nije obaveza. Osim u restoranu, vrijeme mogu provesti i u zbornici koja više nalikuje udobnom kafiću s kuhinjom jer je opremljena foteljama i aparatom za kavu. Fika, odnosno vrijeme za pauzu uz kavu i kolačić, izrazito je važna i cijenjena među Šveđanima.
Naši su se domaćini Anneli, Christoffer i Sara, učitelji za učenike s posebnim potrebama, koje smo već upoznale prilikom Erasmus posjeta OŠ Srdoči u travnju ove godine, maksimalno potrudili da nam boravak učine korisnim i sadržajno zanimljivim. Naravno, i svi ostali djelatnici škole na čelu s ravnateljicom bili su izrazito susretljivi i u razgovori s njima bili su prilika za razmjenu iskustava. Osim posjeta nastavi i obilaska obiju škola, prisustvovale smo raznim službenim sastancima, a osobito je bio vrijedan onaj na kojem su se uspoređivali kurikulumi švedskog i hrvatskog obrazovnog sustava.
Učiteljice Irena Ritterman, Barbara Ban, Paula Trinajstić Ivančić
