Slikovnica “Hotel za osjećaje” Lidie Branković potaknula je naše produžence drugih i trećih razreda da na školskom panou naprave vlastiti hotel u kojemu ima prostora za svaki osjećaj i u kojemu svaki osjećaj dobije pažnju baš onakvu kakvu zaslužuje. Vrijedno su ilustrirali sobe kakve bi odgovarale pojedinim osjećajima, nacrtali kako izgledaju osjećaji u njihovoj mašti te napisali što bi oni izgovarali dok čekaju svoj smještaj u ovom hotelu s bezbroj soba. Nisu izostavili ni upravitelja koji svakome tko zastane prenosi važnu poruku o osjećajima. Osjećajima su se u hotelu pridružila i emotivna čudovišta koja su izradili prvašići učiteljice Andreje Trohe nakon pročitane slikovnice “Raznobojno čudovište”.
Ova slikovnica služila je tek kao poticaj za razgovor o emocijama, a neki od rezultata provedenih radionica upotpunili su naš hotel. Tako su učenici 2.b i 2.c razreda učiteljice Ivane Cindrić napravili kotač emocija na kojemu učenici mogu strelicom prikazati kako se osjećaju svakoga dana.
Učenici 3.a i 3.c razreda učiteljice Bernarde Sučić u sklopu radionice o sreći izradili su sretne knjižice u koje su zabilježili male stvari koje ih čine sretnima, savjete drugima kako da budu sretni te kako da tu sreću podijele s drugima. U knjižicama su pustili i nekoliko praznih stranica koje čekaju druge učenike škole da ih ispune.
Učenici 3.b i 3.d razreda učiteljice Petre Skočić pročitali su i kratku priču o tugi “Cure cijevi u Kukuriku ulici” iz knjige “Emociometar inspektora Kroka”. Nakon interpretacije priče razgovarali su o tome što njih čini tužnima te svoje razloge upisivali u njihovu knjižicu “Što me čini…” na stranici tuge. Zatim su u kišobrane pisali što im sve pomaže kada su tužni, a kišobrani su okružili naš hotel kako bi podsjetili sve učenike da ipak nije sve tako sivo.
