Sudionica: Deborah Lukić, učiteljica razredne nastave
Uvod i osobni dojmovi
Tijekom Erasmus+ mobilnosti u Calusu imala sam priliku pratiti rad talijanskih učitelja, upoznati organizaciju njihova školskog dana i usporediti je s vlastitim iskustvom u razrednoj nastavi. Najviše su me zanimali načini poučavanja, odnos učitelja i učenika te svakodnevna podrška djeci s različitim potrebama.
Na prvi pogled nastava se nije bitno razlikovala od naše. Koriste se udžbenici i radni materijali, a metode rada uglavnom su mi bile poznate. Ipak, primijetila sam više rada u skupinama te drukčiji ritam školskog dana. Posebno mi je ostao u sjećanju mir koji je vladao školom: učenici su bili opušteni, a disciplina na visokoj razini. U razredima s približno dvadeset učenika svatko je znao što treba raditi i kako se ponašati. Ni na hodnicima nije bilo nepotrebne žurbe i trčanja. Opuštenost i jasno postavljena pravila ondje nisu bili suprotnosti.
Organizacija dana i dobrobit učenika
Škola organizira cjelodnevnu nastavu. U 10 sati učenici imaju užinu, a u 12 sati ručak u školskoj blagovaonici, s glavnim jelom i desertom. Nakon ručka slijedi stanka do 14 sati, kada se nastava nastavlja. Za vrijeme odmora djeca borave vani pod nadzorom odraslih, igraju se i druže. Njihova je igra bila spontana, ali bez divljanja, uništavanja okoliša ili ostavljanja nereda.
Zanimljivo mi je bilo i to što učitelji svakodnevno uključuju kratke, otprilike petominutne mentalne pauze: pjevanje, ples, pokret ili aktivnosti uz videosadržaje. Takve sam pauze počela uvoditi u vlastitu nastavu tek nakon povratka iz Calusa. Pomažu mi da tijekom školskog dana učenicima pružim priliku za kretanje i predah prije nastavka rada.
Tijekom samostalnog rada u talijanskim je učionicama svirala instrumentalna glazba. To je praksa koju i sama primjenjujem već dugo, pa mi je bilo drago prepoznati nešto zajedničko u našem radu.
Podrška učenicima i odnosi u školi
Posebno me se dojmila organizirana podrška učenicima s teškoćama. Prema onome što sam vidjela, za pojedinog učenika osigurana su dva asistenta koja se izmjenjuju tijekom prijepodnevnog i poslijepodnevnog dijela dana. Podrška je prisutna i na izletima. Takav kontinuitet omogućuje učenicima sudjelovanje u školskom životu i izvan učionice.
Odnosi između učitelja i učenika bili su neposredni, ali se pritom poštovao red. U razgovorima s talijanskim kolegama saznala sam i da se, kao i mi, susreću s izazovima u komunikaciji i suradnji s roditeljima. Bilo mi je korisno čuti da mnoge situacije s kojima se svakodnevno susrećemo nisu posebnost samo našega školskog sustava.
Briga o okolišu i suradnja s lokalnom zajednicom
Jedan od najupečatljivijih dojmova bila je urednost škole. Nigdje nisam vidjela odbačene papiriće. Spremnici za odvajanje otpada nalaze se u svim prostorijama, od učionica do ravnateljičina ureda. Za jutarnju užinu učenici redovito dobivaju voće, a ostaci se odmah odvajaju za kompost. Briga o okolišu ondje nije samo tema nastavnog sata, nego svakodnevna navika.
Učitelji su mi govorili i o redovitoj suradnji s lokalnim trgovinama, primjerice lancem Coop, pri nabavi materijala za školske aktivnosti. Takvo povezivanje škole i zajednice pokazuje koliko podrška izvan učionice može biti važna za nastavni rad.
Digitalni alati i razmjena profesionalnih iskustava
U razgovorima s kolegama saznala sam da se široko koriste umjetnom inteligencijom u profesionalnom radu. Uz klasične udžbenike i radne materijale koriste i pametne ploče s ugrađenim programima koji im pomažu u nastavi. Zanimljivo mi je bilo vidjeti kako se digitalni alati nadopunjuju s uobičajenim načinima poučavanja.
S kolegama sam najčešće razgovarala na talijanskom, a koristila sam se i engleskim jezikom. Svakodnevna komunikacija bila je prilika za razmjenu iskustava, ali i za jačanje sigurnosti u sporazumijevanju na stranim jezicima.
Kulturna razmjena i školska zajednica
Prvoga dana mobilnosti roditelji kod kojih su bili smješteni učenici, zajedno s nastavnicima i ravnateljicom, organizirali su poslijepodnevni domjenak. Susret se održao u drugoj školskoj zgradi, koju pohađaju učenici od 5. do 8. razreda. Ugodna atmosfera i trud koji su domaćini uložili u zajedničko druženje pokazali su mi koliko škola može biti povezana s obiteljima i širom zajednicom.
Stečene kompetencije i primjena u radu
Mobilnost mi je omogućila razvoj međuljudskih i višejezičnih kompetencija kroz svakodnevne razgovore s kolegama, a kulturnu osviještenost kroz upoznavanje školskog života i običaja domaćina. Primjeri urednosti, odvajanja otpada, suradnje i poštovanja zajedničkog prostora potaknuli su me na dodatno promišljanje o aktivnom građanstvu i odgovornosti koju razvijamo kod djece. Promatranje nastave i usporedba s vlastitom praksom pridonijeli su mojem profesionalnom učenju i razvoju kompetencija pismenosti u širem odgojno-obrazovnom kontekstu.
Posebno su mi vrijedna iskustva vezana uz dobrobit učenika, odnos prema okolišu te rad s djecom mlađe školske dobi. Nakon povratka konkretno sam uvela kratke mentalne pauze u nastavu. Istodobno sam prepoznala vrijednost postupaka koje već primjenjujem, poput instrumentalne glazbe tijekom samostalnog rada. Mobilnost me potaknula i na promišljanje o češćem skupnom radu, jasnim pravilima i svakodnevnom razvijanju ekoloških navika.
Diseminacija i zaključak
Nakon povratka iskustva s mobilnosti predstavila sam na Učiteljskom vijeću zajedno s kolegicama Anom Babić i Danijelom Jereminov. Tako smo primjere dobre prakse i dojmove iz talijanske škole podijelile s kolegama.
Iz Calusa nisam ponijela dojam da se kvalitetna nastava temelji na nečemu potpuno novom ili nedostižnom. Najviše su me se dojmile jednostavne, dosljedno provedene stvari: miran školski dan, jasna pravila, međusobno poštovanje, stalna podrška djeci kojoj je potrebna te briga o prostoru u kojem svi borave. Upravo su me takvi primjeri potaknuli da preispitam vlastitu praksu i dio viđenoga primijenim u svojem razredu.
