Ususret ovogodišnjem blagdanu Uskrsa, knjižničarka je učenicima četvrtih razreda i njihovim učiteljicama ponudila pred nekoliko godina dogovoren, a zbog pandemije nikada uživo realiziran, sadržaj pod nazivom „Vazanj po nekadajnu“.
Riječ je o materijalu koji je terenskim istraživanjem tj. obilaženjem autohtonih starih mještana Srdoča prikupila te knjižničarki ustupila dugogodišnja školska suradnica, gđa Nada Paladin, a koji je za cilj imao učenike upoznati s nekadašnjim tradicijskim običajima pripreme i samoga slavlja ovoga najvećeg kršćanskog blagdana koji slavi pobjedu života nad smrću te buđenje prirode kao vanjske manifestacije istog – u njihovu najužem zavičaju tj. kraju u kojemu svakodnevno borave i odrastaju.
Školska knjižničarka ustupljeni je materijal „pretočila“ u prigodnu prezentaciju te pomoću nje, autohtonim srdočkim čakavskim govorom, učenike „provela“ kroz običaje Velikog tjedna, važne pojmove i simboliku svakog pojedinog dana istoga ili postupka koji se u pojedinom danu poduzima, a poseban naglasak stavljen je na čakavske riječi i objašnjenja pojmova: Veli ćedan, ulika, Uličnica, Vazanj/Vazam, škrebetalnica, pinca, šišor, (ne)pituranje jaji i „zač su bitne fundaće od kafa i/ili kora od kapule“, blagoslov hrani i sl.
Po odslušanom predavanju učenici su dobili radni listić s prigodnom križaljkom i nekoliko pitanja s najosnovnijim pojmovima o kojima su slušali, a nakon zajedničke provjere dogovoreno je da će isti zalijepiti u svoje bilježnice.
Knjižnicu su napustili „bogatiji“ za nekoliko novih čakavskih riječi i pojmova vezanih za slavlje Uskrsa, a svi smo, jedni drugima, zaželjeli „srećan i blagoslovljen Vazanj“!
Nensi Čargonja Košuta, stručna suradnica knjižničarka
