Započevši pričom o zatvoreniku kojem sloboda ovisi o tome kako će njegovu predstavu prihvatiti djeca, glumac Dubravko Sidor iliti Sijač sreće, zadobio je pažnju nastavnika i preko sto učenika drugih do četvrtih razreda naše škole. Kako to obično u životu biva, priča započinje pokušajem odraslih da nauče svoje malo zlato izgovoriti glas A, dok ono uporno ne surađuje već odlučuje svoju abecedu započeti glasom B. Nastavlja se praćenjem odrastanja jednog dječaka kroz crtice iz obiteljskog života, zgodama iz školske klupe, prijateljskim (ne)suglasicama i, naravno, prvim ljubavima … Na maštovit, živopisan, interaktivan i humorističan način, glumac nas drži u napetosti i dobrome raspoloženju do samoga kraja predstave koja završava pričom o posudi iz koje se dijeli sreća, a kako u posudi nema ničeg osim sreće koja je neiscrpna, sreću smo podijelili i mi.

 Sijač sreće s učenicima se pozdravio vrativši se na početak priče o zatvoreniku, odavši im tajnu da je izmišljena te porukom da u glumi (kao, uostalom, i u stvarnom životu) ne mora sve što se čuje uvijek biti istina.

 Učenicima se predstava, osim gore navedenih razloga, iznimno svidjela i zato što su neki od njih i sami mogli sudjelovati u njoj te se barem na kratko okušati u ulozi glumca.

 Pripremila školska knjižničarka