MOTO: „MLADI U POKRETU“
...jer Crveni križ prepoznaje njihovu vrijednostu izgradnji zdrave zajednice. Mladi volonteri imaju ključnu ulogu i u prikupljanju i raspodjeli pomoći Crvenog križa najugroženijim osobama, ulažu svoje vrijeme i vještine i energiju, promiču solidarnost, međsobno pomaganje te kulturu mira i nenasilja...
U počast osnivaču Crvenog križa H. Dunantu koji je rođen 8.svibnja u cijelom se svijetu taj dan slavi kao Svjetski dan Crvenog križa.
U nizu aktivnosti koje organizira Gradsko društvo Crvenog križa Rijeke, za nas je najznačajniji datum 18. svibanj (petak), kad će se u Dvorani mladosti u 10 h na Trsatu, održati svečani prijam u veliku obitelj Crvenog križa za 1478 učenika prvih razreda među kojima će biti i naši mališani.
U dane 11.,12. i 13. svibnja zavijorit će se zastave Crvenog križa u centru grada i ulicama Šetališta XIII.divizije i J.Polić Kamova, kako bi dočekale goste iz cijele Hrvatske i pokazale im put dobrodošlice do Doma Crvenog križa.
Kako je nastao Crveni križ?
Crveni križ je međunarodna humanitarna organizacija koja postoji i djeluje više od stoljeća. Njezina prvotna namjena - pomaganje ranjenim vojnicima - s vremenom se proširivala, te danas crveni križ pomaže ne samo ranjenim vojnicima i civilima u ratu, nego i svima stradalima u različitim prirodnim nepogodama i katastrofama - potresima, poplavama, požarima i dr.
U islamskim se zemljama takva organizacija naziva Crveni polumjesec.
Stvaranje organizacije Crvenog križa potaknuo je švicarski liječnik Henry Dunant (1828. - 1910.). On je bio svjedok patnji vojnika u ratu između Francuza, Talijana i Austrijanaca (među kojima je bio i velik broj Hrvata iz vojne krajine) godine 1859., koji se vodio s ciljem potiskivanja austrijske vlasti s prostora sjeverne Italije.
Strahote koje je vidio u bitki kod Solferina potakle su ga na to da svoju djelatnost na prosvjećivanju pučanstva o higijeni, pomaganju unesrećenih u elementarnim nepogodama te skrbi o nezaštićenoj djeci proširi i na pomaganje žrtvama rata.
Zahvaljujući njemu, u Genovi je 1863. osnovan Odbor petorice koji je priredio održavanje osnivačke skupštine Međunarodnog komiteta Crvenog križa. Ta je skupština održana 22.kolovoza 1864. i na njoj su predstavnici 16 zemalja prihvatili Ženevsku konvenciju o zaštiti ranjenika. Tim su dokumentom ranjenici, liječnici i ostalo medicinsko osoblje, ambulante i druge sanitetske institucije u ratu dobile status neutralnosti.
Odlučeno je kako će svi oni na vidljivom mjestu imati istaknut znak crvenog križa na bijeloj podlozi (koji je zapravo bio švicarski državni grb s izokrenutim bojama) i time označavati svoju neutralnost u ratnom sukobu. Ženevskom je konvencijom ustanovljeno kako ranjeni vojnici imaju pravo na jednaku liječničku skrb, bez obzira pripadali oni pobjedničkoj ili poraženoj strani, a trajni invalidi moraju biti vraćeni u svoju domovinu.
Uoči i nakon I. svjetskog rata ova je konvencija dopunjena i na brodolomce i ostale žrtve rata, a zbog stradanja ljudi u II. svjetskom ratu 1949. godine zaštitom je obuhvaćeno i civilno stanovništvo. No, iako su mnoge zemlje potpisnice ovih dokumenata, u ratovima se one, nažalost, često krše.
Kod nas su prve organizacije Crvenog križa osnovane 1878. godine - u Zagrebu i u Zadru.
A kako je završio osnivač Crvenog križa?
Henry Dunant imao je tragičan završetak. Nakon što je 1867. doživio financijski slom i bankrotirao, izgubio je ulogu koju je do tada imao. Izbačen je iz društvenih krugova u kojima se ranije kretao, te zapao u veliku bijedu, a nije mu pomogla niti Nobelova nagrada za mir, koju je - kao prvi dobitnik - podijelio s Fransoisem Passyjem 1901. godine.Nekoliko godina kasnije Dunant je umro u ludnici.
Primjer je to kako čak i najveći dobrotvori čovječanstva, što jeovaj švicarski liječnik neosporno bio, mogu biti zaboravljeni i napušteni.
Pripremila:Jadranka Cvetkovska
voditeljica Crvenog križa OŠ“Srdoči“