Tijekom uvodnog dijela bilo je govora o samoj ideji prijevoda na koju ju je potaknuo Svetozar Nilović Tozo, glavna osoba u riječkom muzeju Peek & Poke, potom o procesu traženja suradnika iz raznih krajeva PGŽ-a (Lovran, Srdoči, Klana, Studena, Cres-Dragozetići, Rab, Krk: Omišalj i Dobrinj, Grobnik, Kraljevica itd.) i podjeli likova pojedinim suradnicima-izvornim govornicima, ali i o procesu i trajanju objave same papirnate te poslije i audioknjige u kojem su veliku ulogu imali i članovi kultnog riječkog Leta 3, naročito Damir Prodanović Prlja koji je, prema autoričinim uputama, čitao lik Mićeg Princa.

Upravo s ciljem da učenici barem povodom spomenutog Dana slušaju govor kojim se na ovim područjima isključivo svakodnevno komuniciralo, organiziran je susret na kojem su gošća i moderatorica susreta, školska knjižničarka Nensi Čargonja Košuta, razgovarale na svojim materinskim čakavskim idiomima, a nazočni učenici 8.c su, po uvodnom konverzacijskom satu, sudjelovali i u radionici „prevođenja“ ulomaka iz Mićeg Princa s čakavskog na hrvatski standardni jezik. Zadatak su odrađivali uz pomoć rječnika s dočetka knjige ili uz pomoć same autorice ili knjižničarke, a naposljetku su pokušali i što pravilnije pročitati čakavski tekst pred sobom.

Jer... Da završimo parafrazom posljednje rečenice romana: Nijedan tuji čovik neće nigdar razumit da je to tuliko važno!

Nensi Čargonja Košuta