Djeca su bila vesela, neposredna i vrlo zainteresirana. Najprije su se upoznali s Ivanovim opširnim književnim i slikarskim opusom, čitali pjesme, priče, razgledavali knjige i fotografije, video isječke, a onda su uslijedila zanimljiva dječja pitanja. O tome kako živi na planini, gdje kupuje namirnice, kako mu je bilo u školi, je li vjernik, treba li ići svake nedjelje u crkvu, koji su mu predmeti u školi bili najdraži, je li prepisivao na ispitima, kad je počeo pisati, slikati, kipariti; pitali su ga o životinjama u Poljicima, vukovima, mačkama, orlovima, olujama na planinama i preživljavanju.

Ivan im pripovijedao o zanimljivim događajima iz svoga života, posebice o duhovnim iskustvima, ali i tome koliko je vjera utjecala na njegov stvaralački rad. Začudili su se kad su doznali da je iz pera ovoga književnika nastalo 56 književnih djela.

Susret je prošao u vedrom i zabavnom tonu, a na kraju su zaključili da hrvatska kultura ima kršćanske korijene i da je kulturni element nekog naroda jedino ono što ostaje u budućnosti. S radošću su se pozdravili, mašući jedni drugima.

Do neke nove prigode - raduju se proživljenom, listajući Ivanove knjige za djecu: „Tri sunca“, „Plavo više nije plavo“, „Plava krava“.

No, bilo je tu još jedno iznenađenje: učenici nisu znali da je i njihova vjeroučiteljica objavila tri knjige pjesama! Pa eto, dobila je i ona poziv da im se predstavi kao pjesnikinja u nekom budućem susretu.

Zrinka Terzić, vjeroučiteljica