Susret ima tim veću vrijednost jer je u potpunosti bio čakavski "obojen": od međusobne konverzacije gošće Studenjke i knjižničarke Grobničanke na njihovim materinjim govorima (u kojoj su se dotaknuli zanimljive autoričine biografije (dr.sc., povjesničarka i kustosica PPMHP), same ideje i načina izvedbe projekta (Svetozar Nilović Tozo i Muzej informatike Peek&Poke), tko su sve bili i na koji su način birani suradnici tj. govornici čak 11 različitih čakavskih govora s područja Rijeke, riječkog prstena te otoka Krka, Raba i Cresa kojima "govore" likovi u knjizi)  do "druženja" učenika 8.a s ulomcima knjige koje su uz pomoć rječnika s kraja knjige (vrlo uspješno!) prevodili s čakavskog i potom čitali pred kolegama. 

Za potpunu atmosferu susret je započet prigodnim glazbenim brojem ("Lampadine") koji je za cilj imao osvijestiti praktičnu ideju našega grada kao Luke različitosti i tolerancije, a tijekom radionice u pozadini su puštani čakavski "klasici" poput "Ča je ča" i drugih nezaboravnih uspješnica s MIK-a.
Naš idući sastanak već je dogovoren za Dan materinskog jezika u veljači, a svima ostalima obavezna preporuka!

I ne pozabite: "...oči su slipe! Srcen tribi iskat!"

Nensi Čargonja Košuta, školska knjižničarka