Tema susreta bio je njezin roman prvijenac „Trči, ne čekaj me!“, autobiografska proza nastala na temelju Bojaninih dnevničkih zapisa iz vremena Domovinskog rata, koje je počela zapisivati kao 13-godišnja djevojčica u podrumu svoje zgrade gdje se s obitelji i susjedima krila od zračnih napada.

U ovo vrijeme kada se redovito više prisjećamo ratnih stradanja naše domovine te našega Grada Heroja – Vukovara, Bojanin roman je itekako prikladno štivo te je u posljednjih nekoliko godina uvršten na popis obveznih naslova djela za cjelovito čitanje u našoj školi, za šestaše i/ili osmaše.

Autorica je nazočnim učenicima pristupila iskreno i prirodno, čitajući im dijelove romana ili jednostavno komunicirajući s njima blisko poput prijatelja; govoreći im o svojim ratnim danima koji su joj zauvijek naprasno prekinuli bezbrižno djetinjstvo te ostavili neizbrisiv trag u njoj samoj kao i svakome drugome tko je rat proživio. Do konca susreta gotovo da i nije bilo nazočnog učenika ili učitelja koji je pritom ostao ravnodušan ili, barem kriomice, pustio suzu. Unatoč silnim emocijama, reakcija učenika bila je i više nego pozitivna, tako da su već na kraju ovoga susreta izrazili želju za ponovnim Bojaninim posjetom – po mogućnosti uživo!

Važno je napomenuti i da će učenicima koji su iskazali zanimanje uskoro na adresu škole stići i njihov primjerak knjige, s autoričinim autogramom.

Još jednom od srca zahvaljujemo Bojani Meandžiji što je doprinijela obilježavanju ove važne hrvatske obljetnice, a svojim nas romanom još jednom podsjetila da život, unatoč svemu, ide dalje…

P.S. U tjednu obilježavanja Dana školskih knjižnica napokon su na adresu škole stigle i dugo očekivane knjige! Izrazi lica učenika (čak i ispod maske) govore sami za sebe.

Nensi Čargonja Košuta, šk. knjižničarka