I ove godine pridružili su nam se Nada Paladin i Zvjezdana Kunštek te Mladen Mataija, Rajko Mataija, Branko Srdoč, Josip Sušanj, Aleksandar Stolić i Slavenk Krizman te Davorin Ivančić.

Njihova uobičajena uloga bila je da nazočnim učenicima - ove godine bili su to 4.a i 4.d te njihove učiteljice Tanja Barić i Suzana Sučić Sirotnjak -  kažu nešto više o specifičnostima tradicionalne grupe našega najužeg zavičaja. Tako smo, osim himne Srdočeveh maškar, čuli i da se radi o skupini koja se oduvijek maskira neuniformirano; pod motom „ča si grji -  to si lepši“, a predsjednica Mavrice, gđa Nada Paladin pročitala je i pjesmu „Srdočeve maškare“ našeg bivšeg učenika, mladog pjesnika Antonija Babića, kojom je i u pisanom obliku potvrđeno rečeno. Knjižničarka škole ju je potom riječ po riječ, uključujući okupljene učenike, „prevela“ na hrvatski standardni jezik, kako bi i oni sami aktivno sudjelovali te se, barem auditivno, upoznali s pokojom (njima) novom čakavskom riječju.

Saznali smo da „Srdočeve maškare“ svoj tradicionalni obilazak Srdoča i okolnih mjesta (od Srdoča do Zameta te Kastva) poduzimaju samo na Pusni pundejak i Pusni utorak, a obavezni i tradicionalni punkt okupljanja je „komunjska“ šterna u staroj jezgri Srdoča. Točna ruta njihova ophoda nazočnima je demonstrirana pomoću velike karte s točnim „zaustavnim punktovima“ maškara na snimci Srdoča iz zraka.

Važno je bilo napomenuti i da je njihov uži zavičaj zapravo i jedino mjesto gdje ih se može vidjeti jer nikada kao grupa ne sudjeluju na službenim karnevalima u Opatiji, Rijeci i drugdje.

Ove smo godine po prvi put i zaplesali, s obzirom da je bilo riječi i o neizostavnoj „pusnoj muzike“, tj. veselom tradicionalnom ritmu polke na koju se u ovim krajevima pleše tzv. potresujka. Nakon kratke demonstracije knjižničarke i g. Mataije, svi nazočni učenici kratko su se okušali u ovom tradicionalnom plesu i pritom si dobro podigli raspoloženje.

Podsjetili smo se i da je nezaobilazan „detalj“ srdočkih maškara tzv. maj (u novije vrijeme bambus koji najčešće nabavljaju na Martinkovcu gdje ga ima poprilično, a nekada ranije je tome služila autohtona „javorika“); okićen raznobojnim šarenim trakicama (tj. kurdelicama) izrađenim od krep papira. Kako bi učenici što bolje dobili praktičan uvid u običaje o kojima je bilo riječi, naši gosti sa sobom su u našu knjižnicu donijeli spomenuti maj koji su učenici morali okititi te ga, na taj način, pripremiti za tradicionalni ophod mjesta, u čemu su i ove godine bili iznimno uspješni!

Naše ovogodišnje maškarano druženje, na veliko veselje učenika, ove je godine zaključeno cijelom gozbom tradicionalnih i nezaobilaznih „mesopusnih“ slastica: fritula (ulenjaka) i domaćih krafni koje su pripremile naše drage gošće iz Mavrice te školska kuharica Davorka Vujnović.

Hvala im od srca na slatkome iznenađenju!

Do iduće godine pozdravljamo vas tradicionalnim mesopusnim pozdravom našega kraja: Živio Pust!

Nensi Čargonja Košuta, šk. knjižničarka