U Katedrali imali smo prilike razgledavati unutrašnjost crkve uz stručno vodstvo. Na glavnomu oltaru izloženo je raspeće Isusa Krista iz 13.st. uz koje se vezuje  priča  prema kojoj je 1296. godine Petar Lončarić u ljutnji zamahnuo kamenom i udario Kristovo tijelo na raspeću.  Iz tijela Kristova "kao iz živog mesa" potekla je krv koja je sačuvana u ampuli.

Katedrala je sve do 1925.g bila isusovačka crkva, pa smo u galeriji imali prilike vidjeti stalno postavljenu izložbu posvećenu tom redu. Riznica isusovačke baštine sadrži vrijedne umjetničke slike, predmete, relikvije svetaca i primjerke crkvenoga ruha. Među slikama su zanimljive: "Raspeće sa sv. Magdalenom", "Sveta konverzacija" s kraja 17. ili početka 18. st., "Bogorodica s isusovačkim svecima", "Posljednja večera" te serija slika s isusovačkim portretima.

Nakon razgledavanja katedrale uputili smo se prema pravoslavnom hramu Sv. Nikolaja gdje nas je srdačno dočekao riječki paroh Mićo Kostić. Učenici su mogli vidjeti vrijedne ikone na kojima su Isus Krist, Presveta Bogorodica, sv. Ivan Krstitelj, sv. Nikola i Presveto Trojstvo s krunjenjem Bogorodice. Saznali smo da se slikari s posebnom milošću, postom i molitvom  pripremaju za proces stvaranja ikona koje su u pravoslavlju teološki značajne jer se vjeruje da  nose u sebi dio stvarnosti koju označuju.

Bijaše to divan pohod našemu gradu i upoznavanje vrijedne kulturno- povijesne baštine u duhu ekumenizma i dijaloga.

Zrinka Terzić, vjeroučiteljica