Bila je to prilika zaviriti u neka prošla vremena u kojima se tišina prepoznavala po plodovima vedrine i blistavim ljudskim licima. Pišući ime na osvijetljenu staklu prepunu soli, postali smo svjesni da smo sol zemlje iz koje zrači život. Otvorili smo okno Nade, pružajući ruke jedni prema drugima po riječima koje ostavismo na raznobojnim paprićima. Nismo li svi različiti na istomu putu sličnosti?

Došli smo i do kutka Tišine koji je odzvanjao istinom. Promatrajući jaslice, nosnice su se punile mirisom slame i dahom životinja koje su grijale malenoga Isusa.

U labirintu otkriven je pravi smisao Božića, s nadom da će njegova društvena instrumentalizacija postati tek blijeda uspomena na vremena koja su trebala očovječenja i ljubav. 

Vjeroučitelji Boris Barbarić i Zrinka Terzić